Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve transfobije, udruga KolekTIRV i inicijativa
QueerUp organizirale su uličnu akciju osvjetljenja Ilice pod nazivom 327 minuta, kolika je i
službena brojka ubijenih trans osoba u svijetu. Na stambenu zgradu projicirali smo trans
zastavu preko koje je prikazana službena brojka pokojnica, a odabrana je najduža ulica u
Zagrebu kako bismo pokazale da je javni prostor i naš prostor.
Dan sjećanja na žrtve transfobije obilježava se već preko 20 godina kao posljedica
diskriminacije i nasilja s kojim se transrodne i rodno varijantne osobe svakodnevno suočavaju.
TGEU (Transgender Europe) svake godine bilježi i izvještava o žrtvama transfobije, a pokazalo
se da najveći postotak žrtava čine trans žene i trans feminine osobe, posebno one koje
pripadaju rasno marginaliziranim skupinama te seksualne radnice, dok su u Europi velik dio
žrtava činile i migrantkinje. Tako su se po prvi put u izvješću na popisu zemalja našle Estonija i
Švicarska kao države u kojima su migrantkinje ubijene u vlastitim domovima. Njihov slučaj nije
iznimka jer je broj žrtava ubijenih u vlastitom domu značajan, što još jednom potvrđuje kako čak
niti u svoja četiri zida nismo sigurne, a kamoli na ulici i u javnom prostoru.
Hrvatska nije iznimka. Nažalost, kroz rad sa zajednicom, a i iz vlastita iskustva, znamo da je
stvarna brojka zapravo veća. Radi dodatne stigmatizacije i retraumatizacije, ali i zbog sustava
koji nas ne shvaća ozbiljno, zločini iz mržnje se često ne prijavljuju, a u nekim državama čak ne
postoje ni zakoni koji nas štite. Nakon smrti nerijetko se trans osobe pokapa pod krivim imenom
i rodom te se time pokazuje da nas se ne poštuje čak ni nakon smrti.
Ne smijemo ignorirati činjenicu da su osobe, koje smo izgubili radi suicida, također žrtve
transfobije, a za čiju smrt nitko kazneno ne odgovara. Za suicid kod transrodnih osoba je
odgovorno društvo, ali i neadekvatni sustavi zdravstva i zakonodavstva koje bi trebalo štititi
svoje građane i građanke.
Ovim putem želimo odati počast svakoj trans osobi koja je bila žrtva transfobije i stradala, kao i
onima koje više nisu mogle patnju i bol nositi u ovom svijetu jer je transfobija bila snažna i
presnažna. One koje smo izgubili, voljene i nezaboravne, nosimo sa sobom u buduće borbe, ali
i u svaki dan, minutu i korak. Svojim voljenim bićima iz zajednice, onima koji su s nama,
poručujemo da ih čujemo i osjećamo i da smo skupa u borbi za zajednička prava, u ljubavi za
naše obitelji.
