Zagovornici_ei grupe koji_e su potpisali_e ovaj dokument, i dio su Međunarodne mreže za trans depatologizaciju, još jednom javno osuđuju psihijatrizaciju naših identiteta i ukazuju na ozbiljne posljedica takozvanih „Poremećaja rodnog identiteta“ (GID). Isto tako želimo učiniti vidljivim nasilje koje se kroz postojeće medicinske postupke čini nad ineterspolnim osobama.
„Psihijatrizacijom“ nazivamo praksu definiranja i tretiranja transeksualnosti pod obilježjem mentalnog poremećaja. Govorimo i o pogrešnom poimanju nenormativnih tijela i identiteta (onih koji su izvan dominantnog kulturnog poretka) kao patoloških tijela i identiteta. Psihijatrizacija medicinsko-psihijatrijskim ustanovama daje kontrolu nad rodnim identitetima. Službena praksa ovih ustanova, potaknuta državnim, religijskim, ekonomskim i političkim interesima, odražava i reproducira muško/ženski binom na tijela ljudi stvarajući uvjerenje da je ova isključiva pozicija „točna“ i prirodna. Ovaj binom pretpostavlja postojanje isključivo dvaju tijela (muškog ili ženskog) i sa svakim od njih povezuje određeno ponašanje (muško ili žensko). Istovremeno, tradicionalno uzima u obzir heteroseksualnost kao jedini mogući odnos među njima. Danas, kada odbacujemo ovu paradigmu koja aktualni društveni poredak opravdava prirodnim i biološkim argumentima, razjašnjavamo njezine društvene učinke kako bi zaustavili_e njezina politička nastojanja.
Ona tijela koja anatomski nisu u skladu strenutačnimzapadnjačkim medicinskim klasifikacijama klasificiraju se pod etiketom interspolnosti, stanja koje se samo po sebi smatra patološkim, budući da se medicinska klasifikacija u današnje doba još uvijek o tome ne preispituje. Transeksualnost se također poima kao problematična stvarnost sama po sebi. Međutim, rodna ideologija koju psihijatrija razvija se još uvijek ne preispituje.
Legitimizacija društvenih normi koje su dio našeg životnog iskustva i naših osjećaja podrazumijeva održavanje nevidljivosti i patologizaciju svih drugih postojećih opcija, uspostavljanje jednog jedinog obrasca koji ne preispituje političku dogmu oko koje je naše društvo izgrađeno: jedino i isključivo postojanje samo dva načina bivanja i osjećanja. Ako očuvanje nevidljivosti znači provođenje nasilnih i normalizirajućih kirurških zahvata na interspolnoj novorođenčadi (onima sa neodređenim funkcionalnim genitalijama) to će biti učinjeno. Pogotovo kada je njezin cilj eliminirati mogućnost tih tijela i staviti veto na postojanje tih razlika.
Paradigma kojom su inspirirani aktualni postupci tretiranja transeksualnosti i interspolnosti čini ih medicinskim postupcima binarne normalizacije. Radi se o „normalizaciji“ budući da ti postupci svode različitost na samo dva načina življenja i obitavanja u svijetu: one koji se smatraju statistički i politički „normalnima“. Našom kritikom tih postupaka mi se također odupiremo traženju da se prilagodimo psihijatrijskim definicijama muškarca i žene da bi mogli živjeti naše identitete, a kako bi se vrijednost našeg života priznala bez odricanja od različitosti u kojoj konstituiramo sebe. Ne pokoravamo se nikakvim etiketama ili definicijama koje su nam nametnute od medicinskih ustanova. Zahtijevamo svoje pravo da se sami_e imenujemo.
Danas se traseksualnost smatra „poremećajem rodnog identiteta“, mentalnom patologijom klasificiranom u ICD-10 (Međunarodna klasifikacija bolesti Svjetske zdravstvene organizacije) i u DSM-IV-TR (Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja Američkog psihijatrijskog udruženja). Ove klasifikacije su te kojima se psihijatri širom svijeta vode prilikom postavljanja dijagnoze. U njima nalazimo ne toliko slučajnu pogrešku: pogrešno poimanje učinaka transfobije kao učinaka transeskusalnosti. Društveno nasilje protiv onih koji ne slijede rodne standarde je učinjeno nevidljivim. Na taj način aktivno se ignorira da problem nije rodni identitet nego transfobija.
Revizija DSM-IV-TR je proces koji je počeo prije dvije godine, a njezini ciljevi su da utvrdi promjene u listi poremećaja. Prije nekoliko mjeseci objavljena su imena psihijatara koji će odlučiti o budućnosti poremećaja rodnog identiteta.
Za radnu grupu o poremećajima rodnog identiteta, između ostalih, zaduženi su Dr. Zucker (predsjedavajući grupe) i Dr. Blanchard. Ovi psihijatri su poznati po korištenju reparativnih terapija kod homoseksualnih i transeksualnih osoba i povezani su s klinikama na kojima se obavljaju kirurški zahvati na interspolnim osobama. Oni ne samo da ne predlažu brisanje poremećaja već predlažu proširenje njegovog liječenja na djecu koja iskazuju rodno različita ponašanja i primjenu reparativnih terapija kako bi prihvatila svoju originalnu ulogu. Zbog toga je Sjevernoamerički trans pokret zatražio njihovo isključenje iz grupe zadužene za reviziju DSM-a. Međunarodna mreža za transdepatologizaciju svesrdno podržava taj zahtjev.
Patologizacija transeksualnosti u okviru «poremećaja rodnog identiteta» predstavlja ekstremno provođenje kontrole i normalizacije. Liječenje ovih poremećaja provodi se u različitim centrima širom svijeta. U nekim slučajevima, kao što je Španjolska, obavezno je prolaženje kroz psihijatrijsko praćenje u Centrima za rodni identitet. U nekim slučajevima povezano je sa tjednim kontrolama našeg rodnog identiteta kroz grupne terapije, obitelj i sve vrste ponižavajućih postupaka koji krše naša prava. Kada se govori o slučaju Španjolske važno je istaknuti da svatko tko želi promijeniti ime u službenim dokumentima ili želi modificirati svoje tijelo hormonskim tretmanima ili kirurškim zahvatima mora proći psihijatrijsko praćenje.
Konačno, mi se direktno obraćamo svim političarima/političarkama. Naši zahtjevi su jasni:
• Zahtijevamo uklanjanje traseksualnosti iz priručnika mentalnih poremećaja (DSM-IV-TR i ICD-10). Prestanak postupaka na interspolnoj djeci.
• Tražimo svoje pravo na promjenu imena i spola na službenim dokumentima bez da moramo prolaziti medicinska ili psihološka praćenja. Također smatramo da država nema nadležnost nad našim imenima, tijelima i identitetima.
• Ovdje koristimo riječi koje feministički pokret koristi u svojoj borbi za pravo na pobačaj i pravo na vlastito tijelo: zahtijevamo naše pravo da slobodno odlučujemo želimo li ili ne modificirati naša tijela. Naša prava da provedemo našu odluku bez birokratskih, političkih ili ekonomskih zapreka ili bilo koje vrste medicinske prisile. Želimo da zdravstveni sustavi zauzmu stajalište u odnosu na poremećaj rodnog identiteta, da prepoznaju transfobiju koju ova klasifikacija podrazumijeva i da preispitaju svoje zdravstvene programe koji se tiču transeksualnosti na način da psihijatrijsko praćenje prestane biti nužni korak, a da psihoterapijsko praćenje postane dobrovoljni izbor.
• Također tražimo da kirurški zahvati na interspolnoj novorođenčadi prestanu.
• Javno ukazujemo na izrazitu ranjivost i poteškoće trans zajednice prilikom pristupa tržištu rada. Zahtijevamo slobodan pristup tržištu rada te uspostavljanje posebnih politika radi okončanja marginalizacije i diskriminacije naše zajednice. Također zahtijevamo zdravstvene i socijalne uvjete za seksualne radnike_ce, prestanak policijskog maltretiranje tih osoba te trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.
• Situacije ranjivosti izrazite su u slučajevima trans osoba imigranata_ica koji_e u našu zemlju dolaze bježeći od izuzetno nasilnih situacija. Zahtijevamo dodjelu političkog azila bez odgode u tim slučajevima i istovremeno tražimo da se prava migranata_ica podignu na istu razinu. Osuđujemo učinke aktualne politike nastrane državljane_ke u najranjivijim društvenim sektorima.
• Dok mi ističemo da nismo žrtve već aktivna bića koja imaju kapacitet odlučivati o vlastitim identitetima želimo se sjetiti svih nasilja, ubojstava i samoubojstava trans osoba zbog transfobije. Sustav smatramo krivim za ovo nasilje. Šutnja je suučesništvo.
Završili smo prikaz izrazite rigidnosti kojom je muško/ženski binom nametnut kao jedina i ekskluzivna mogućnost. Binom koji je izgrađen i stoga se može preispitivati. Samo naše postojanje dokazuje njegovo licemjerje i ukazuje na brojnu i različitu stvarnost. Različitost kojoj danas ukazujemo poštovanje.
Kada nas medicina i država definiraju kao poremećene oni dokazuju da naši identiteti, naši životi, duboko remete njihov sustav. Stoga mi tvrdimo da bolest nije u nama već u rodnoj binarnosti.
Objavljujemo da je Međunarodna mreža za trans depatologizaciju stvorena kako bi širom svijeta objedinila koordinaciju našeg prvog cilja: uklanjanje transeksualnosti iz DSM-IV-TR u 2013. Prvi korak ka raznolikosti, prvi udarac transfobiji.
Za različitost naših tijela i identiteta!
Transfobija nas čini bolesnima!
MEĐUNARODNA MREŽA
ZA
TRANS
DEPATOLOGIZACIJU
