Nekoliko mjeseci traje kampanja usmjerena ka oduzimanju prava transrodne zajednice, a koje određeni akteri pokušavaju postići obmanjivanjem javnosti. Organizatori Strejt parade izvrću podatke, vade ih iz konteksta i prikazuju u svjetlu u kojem im odgovara u političkoj kampanji, sa ciljem korištenja ranjivosti jedne zajednice za dobijanje političke moći. Tako potiču diskriminaciju i mržnju prema još jednoj ranjivoj skupini.
Seksualna orijentacija i rodni identitet su dva odvojena pojma, ali u ovom slučaju ih spomenuti miješaju namjerno kako bi kriva informacija došla do čitatelja. Broj djece i mladih koji navode nema nikakve veze s brojem transrodne djece i mladih. Iz teksta se čita da su djeca i mladi potražila pomoć zbog spolne orijentacije što asocira na spol, a radi se o seksualnoj orijentaciji, a ne rodnom identitetu. To treba razlikovati ako se bavimo ovom temom i odlučimo o njoj govoriti u javnosti. Prema našim saznanjima, a u radu s raznim institucijama, broj trans djece i mladih je znatno manji od navedenog.
Također, broj djece i mladih koji se jave za pomoć u vezi propitivanja rodnog identiteta nije jednak broju djece i mladih kojima se dijagnosticira rodna disforija, odnosno nije jednak broju transrodne djece i mladih. Pristup psihološkom savjetovalištu ne rezultira uvijek dijagnozom, a najmanje medicinskom tranzicijom, kao što i u drugim vrstama savjetovališta osobe dolaze razgovarati, a ne uzimati lijekove, ako oni nisu potrebni.
Kao udruga koja se bavi pravima transrodnih osoba i u kontaktu je sa zajednicom, možemo reći da se u većini maloljetnih transrodnih osoba radi o mladima, a ne djeci.
Govoriti o tome da “promjena spola” kod djece uzrokuje transfobiju i depresiju je potpuno netočna informacija. Prvo i najbitnije, djeca ne mogu mijenjati spol. Medicinski aspekti promjene spola nisu mogući prije adolescentske dobi tako da je ta tvrdnja izmišljena i predstavljena kao činjenica, a ne samo da je netočna već je i zakonski i medicinski nemoguća.
Mladi u adolescentskoj dobi, prema svim dosadašnjim istraživanjima, te iskustvima stručnjaka koji prate ove mlade osobe, imaju izrazito smanjene količine transfobije koju trpe, kao i depresiju od koje pate, štoviše, i depresija i transfobija se smanjuju ili nestaju nakon ulaska u tranziciju. Medicinska tranzicija je upravo iz tog razloga priznata u medicinskim krugovima diljem svijeta. Patnja koju transrodne osobe doživljavaju se smanjuje upravo uz pomoć aspekata medicinske tranzicije za trans osobe.
Promjena imena nije trans specifična, kao što se to pokušava prikazati u javnosti, ona je dio Zakona o osobnom imenu, nevezana uz transrodnost. Odnosno transrodne osobe mogu promijeniti svoje ime na identičan način uz identične uvjete kao i one osobe koje nisu trans. Bilo koji čitatelj može promijeniti svoje osobno ime ili prezime što i čine mnoge osobe ulaskom u bračnu zajednicu.
Kad govorimo o samoj proceduri ulaska u tranziciju, ona nikako nije tako laka i jednostavna kako se to pokušava prikazati. Dijagnoza rodne disforije nije papir koji osoba podigne kad god poželi, dolazak do dijagnoze je moguć samo, i isključivo, kroz višemjesečne ili godišnje posjete psihologu i psihijatru, a u nekim slučajevima i endokrinologu, od kojih se ta dijagnoza, kao skup mišljenja, dobiva i kojom osoba može pristupiti mijenjanju oznake spola u dokumentima i medicinskim aspektima tranzicije. Prema navedenom, to nije jednostavan postupak koji može učiniti bilo koja osoba, već se radi o mišljenju skupa stručnjaka i institucija koje sudjeluju u obradi pojedinca i dolaze skupa do dijagnoze jer je ona složena i zahtjevna.
I za kraj, pozivamo novinare da nam se obrate kad odluče pisati o ovoj temi jer smo mi udruga koja postoji radi transrodne zajednice pa nikako nije istina da o ovoj temi ne želimo govoriti. Ovdje smo upravo zbog ove teme i stojimo vam na raspolaganju.