U nastavku intervju s Noelom i Rominom iz slovačke udruge TransFúzia! pročitajte o suradnji udruge sa sveučilištima i liječničkom strukom.
Surađujete sa studentima_icama medicine, kako je došlo do suradnje i koliko je ona službena?
Romina: Suradnja se uglavnom bazira na poznanstvima. Znači kada smo radile_i prvu radionicu za LGB aktiviste_inje, pozvali smo hrpu ljudi, ne samo aktiviste_inje i netko od njih je poznavao osobu koja je vodila Klub seksualnog zdravlja unutar organizacije studenata medicine. Osoba je došla na radionicu i bila je jako zainteresirana. Htjela je proširiti ljudsko-pravašku agendu i na te teme, i rekla je: „Ok hajdemo ovo raditi zajedno, svidjela mi se vaša radionica, pa biste li ju napravili i za nas?“. Onda smo napravile_i radionicu i dogodila se neformalna, neobavezna edukacija, što znači da su ljudi koji su prisustvovali zaista bili zainteresirani. To je trajalo dva dana što nam je dalo puno vremena i prostora za kvalitetnu komunikaciju i to da im kroz razgovor pokažemo različite pristupe i stavove. Iako je to bio relativno malen postotak studenata, uspjeli smo napraviti tu neslužbenu vezu.
Noel: Ali imali_e smo i raspravu sa studentima_icama prava koja je ispala užasno. Grozno neslaganje... ali s ovim studentima_icama medicine je sve super prošlo. No kasnije smo se sreli i s nekim drugim studenima_icama medicine i oni su isto imali jak otpor, npr grupa studenta_ica je odlučila da neće sudjelovati u našoj radionici jer im je to bilo 'previše', a bilo je samo o osnovnim pravima i zdravstvu, radionica koja traje sat i pol, ništa kontroverzno... Studenti_ice su pod jakim katoličkim utjecajem i vrlo antiLGBTI nastrojeni_e.
A među osobljem sveučilišta?
Romina: Mislim da ovo osoblje s kojim smo mi imali kontakt uglavnom nema otpora prema tima temama, češće se događalo među studentima_icama.
Noel: Zapravo zbilja ovisi, ima i dosta profesora...
Romina: Ali što se našeg iskustva tiče, nije baš bilo takvih situacija.
Koliko je zdravstvena skrb dostupna u Slovačkoj?
Noel: Uglavnom je dostupno osobama koje se uklapaju u cisnormativni poredak. Osim toga, postojala su samo dva doktora_ice u cijeloj zemlji, sada ih je troje, ali se ovo dvoje ponašaju kao da imaju monopol. Zdravstvena skrb je dostupna tek manjem dijelu zajednice. Dosta je skupo, posebno ako ti je pripisan ženski spol i želiš gornju operaciju. A za donju nemamo dokumentiranih slučajeva.
Surađujete li s tim liječnicima_ama?
Romina: Pokušavamo stupiti u dijalog s njima, ali liječnica koja ima najveći utjecaj (jer je i predsjednica slovčke udruge seksologa) nije zapravo dostupna, nikada ne odgovara na mejlove i sl. Njen odgovor na ljudsko-pravaški aktivizam u slučaju trans prava je da nemamo pravo glasa jer nismo liječnici_e. Uglavnom, sada imamo dvoje doktora u Bratislavi, i jednog u istočnom dijelu države koji su seksolozi i oni_e su ti koji daju odobrenje za promjenu dokumenata tako da sve ovisi o njima. Oni_e odlučuju možeš li promijeniti oznaku spola u dokumentina nakon što prođeš sva tri koraka: hormonsku terapiju, ‘real life' test, i naravno sterilizaciju.
Noel: No ne postoji nikakva zakonska pozadina iza toga jer jedino što tamo stoji je da će ti odobriti promjenu dokumenata ako doneseš potvrdu od liječnika_ce o promjeni spola što je jako maglovito. No liječnici_e uglavnom preuzimaju sve procedure od Češke gdje je diskurs 'napredniji' .
Romina: Želimo provesti istraživanje o iskustvima transrodnih osoba i zdravstvom. Provodimo intervjue sa stručnjacima_kinjama, želimo znati koje su njihove pozicije i kako da od njih napravimo saveznike. Ako će se zakoni mijenjati naravno da će se zakonodavci obratiti tim stručnjacima_kinjama i pitati ih što misle o tome tako da nam je zaista važno da su na našoj strani.
Noel: Naš cilj je imati samodefiniranu pravnu promjenu spola, ali to je ogroman korak. Bilo bi nam jako drago da ukinu sterilizaciju ili bilo kakvu prisilnu medicinsku intervenciju, da se više fokusiraju na pojedince_ke i osobne potrebe svakoga od njih. Primjerice, sada smo prevodili standarde zdravstvene skrbi WPATH-a koji iznose kompletno suprotne stavove od onoga što trenutno doktori u Slovačkoj zahtjevaju. Zanimljivo je to usporediti jer provodeći intervjue s liječnicima_ama vidjeli_e smo da oni o tome nemaju pojma, čak i s medicinske strane, vrlo malo znaju primjerice o hormonima, genetici, uglavnom razina znanja o cijeloj trans tematici im je vrlo niska.
